Prije točno godinu dana na mjesto ravnatelja OŠ Ivana Kukuljevića Belišće došao je Neven Vranković.

Na čelo škole stigao je nakon 22 godine rada u njoj, i to u jednom od najizazovnijih razdoblja u njezinoj novijoj povijesti. U tijeku je velika rekonstrukcija i dogradnja škole, vrijedna gotovo 8,75 milijuna eura, kojom će se stvoriti uvjeti za uvođenje jednosmjenske nastave.

Zbog opsega radova nastava je trenutno organizirana na više lokacija – dio učenika je u zgradi Srednje škole Valpovo, dio u Veliškovcima, a dio u staroj školi u Belišću.

GODINU DANA NA ČELU ŠKOLE

Gospodine Vrankoviću, kada danas pogledate iza sebe – kako biste opisali svoju prvu godinu mandata?

Opisao bi je kao vrlo izazovnu, vrlo dinamičnu i, razumljivo, puno intenzivniju od bilo koje godine otkad radim u školi.

Prije godinu dana, neposredno prije preuzimanja dužnosti, rekli ste da će prelazak na jednosmjensku nastavu zahtijevati potpuno restrukturiranje organizacije rada. Koliko je stvarnost bila zahtjevnija od onoga što ste tada mogli predvidjeti?

Pa, mi još nismo prešli na jednosmjenski način rada, nego smo u fazi pripreme koja u ovom trenutku obuhvaća arhitektonske izmjene škole i školskog okruženja i, prolazeći kroz ovu fazu, doista jesmo postali svjesni koliko neočekivanih problema i prepreka takav proces sa sobom može donijeti, kako izvođačima radova tako i investitoru i nama. No, u isto vrijeme naglašavam kako s tim problemima dolaze i jako vrijedna iskustva u njihovom rješavanju koja ćemo primijeniti kad dođe drugo poluvrijeme, dakle uspostavljanje jednosmjenskog rada u novoj školi.

Može se reći da ste školu preuzeli u jednom od najizazovnijih razdoblja u njezinoj novijoj povijesti. Koliko je teško bilo istodobno preuzeti ravnateljsku funkciju i voditi školu kroz ovako velik projekt?

Definitivno nije bilo jednostavno niti će biti još najmanje godinu dana. Sama organizacija rada u najvećoj školi u županiji je već velik i izazovan posao, no kad mu dodate i radove na školi, inženjere, strane radnike, stalne sigurnosne mjere, prekide vode, struje, plina, nadzore, inspekcije, konstantno natezanje s brojnim institucijama i svakakve probleme koji se eksponencijalno povećavaju iz dana u dan, onda možemo reći da nije lako, ali to ne znači da nije izvedivo, nego samo znači da zahtijeva ekstra energiju, fokus i strpljivost.

Što vam je u proteklih godinu dana bilo najteže, a što vam je bilo najveće zadovoljstvo?

Najveće zadovoljstvo mi je to što je školska godina završila s jako dobrim rezultatima usprkos doista teškim uvjetima za rad i što smo usprkos velikom gradilištu koje je bilo operativno i u školskoj zgradi i školskom dvorištu sve nastavne aktivnosti odradili bez incidenata i ikakvih ozljeda učenika ili djelatnika škole. S druge strane, najteže je bilo gledati kako prostori u kojima sam proveo zadnjih 25 godina u samo par dana nestaju u oblaku prašine i buci od hiltika, buldožera i bagera. To baš nije bilo jednostavno za gledati.

REKONSTRUKCIJA I JEDNOSMJENSKA NASTAVA

Rekonstrukcija i dogradnja škole vrijedna je gotovo 8,75 milijuna eura. Što će učenici i zaposlenici konkretno dobiti kada radovi budu završeni?

Kad radovi budu završeni, dobijamo novu zgradu s učionicama, kabinetima i sanitarnim čvorovima, zatim modernu prostranu kuhinju s kapacitetima za pripremu hrane za više od 500 učenika, proširen prostor za konzumaciju hrane. U postojećoj zgradi sve učionice se obnavljaju, postavlja se novi sustav za grijanje škole te se škola obnavlja i u digitalnom obliku, što znači da se informatička učionica zamjenjuje novom kao i drugi uređaji. Potkrovlje škole se prenamjenjuje u funkcionalne prostore za rad s novom knjižnicom i kabinetima, novim učionicama za učenike s posebnim potrebama i dodatnim prostorijama. Škola će imati i lift koji će služiti učenicima, djelatnicima i posjetiteljima koji imaju tegobe pri kretanju. Također, dolazi i novi parking škole sa stanicom za punjenje električnih vozila kao i solarna elektrana koja će biti instalirana na krovu nove zgrade. Dakle, puno toga.

Desetljećima su generacije učenika u Belišću išle u dvije smjene i taj je model bio uobičajen. Zašto se danas prelasku na jednosmjensku nastavu pridaje toliko velik značaj? Što će učenici i nastavnici konkretno dobiti prelaskom na jednu smjenu?

Prednosti za učenike su Bolji biološki ritam i redovitiji dnevni raspored, nije isto kad na nastavu dođe dijete svježe naspavano i nastavu završi taman kad mu koncentracija pada od zasićenja od nastave, a nije isto kad dijete dođe u školu nakon što je već pola dana potrošio na igru, učenje, TikTok, Snapchat, Instagram, Discord, Fortnite, obiteljsku dinamiku ili nešto četvrto. Ako mu je svako popodne slobodno, onda ima Više vremena za odmor, igru, sport i izvannastavne aktivnosti i Više vremena za druženje s obitelji i vršnjacima. To je načelni cilj jednosmjenskog rada.

Prednosti za roditelje su Jednostavnija organizacija obiteljskog života i prijevoza djece za one koji svoju djecu voze u školu ili ih prate u školu. Tu je i Lakše usklađivanje školskih obveza s radnim vremenom roditelja. Također, tu je i Manja potreba za dodatnim čuvanjem djece u poslijepodnevnim satima. Zaključno, Više mogućnosti za zajedničke obiteljske aktivnosti.

Prednosti za školu i nastavnike su Lakša organizacija nastavnih i izvannastavnih aktivnosti, Bolje korištenje vremena za stručna usavršavanja, sastanke i pripremu nastave, ali i Veća mogućnost provođenja projekata, radionica i dodatne nastave.

Je li jednosmjenska nastava prvenstveno pitanje boljih uvjeta rada ili ona donosi i konkretne pedagoške prednosti?

Oboje, ja bih rekao, zato jer su ta dva pojma povezana uzročno-posljedičnom vezom, dakle nema jednog bez drugog. U bilo kojem sustavu, nevezano isključivo za prosvjetu, ako želite unprijediti neki segment rada, morate započeti s promjenom uvjeta. Ovo je univerzalno primjenjivo na sve sastavnice društva, na obitelj, međuljudske odnose, društvenu zajednicu, ekonomiju ili politiku, sasvim svejedno. Ako se uvjeti ne mijenjaju, onda imamo ono što zovemo stagnacija, a Stagnacija je prva faza propadanja i tako je bilo uvijek i svugdje, pa ako želite djelovati preventivno, radite na promjeni uvjeta. Obrazovanje je vrlo lijep pokazatelj ovoga i siguran sam da će kod nas rezultati biti vrlo mjerljivi već u prvoj godini jednosmjenskog rada.

Može li jednosmjenska nastava promijeniti način života škole – primjerice, omogućiti više prostora za izvannastavne aktivnosti, sport, dodatnu i dopunsku nastavu te druge sadržaje?

Može i hoće. Oko toga nema nikakve sumnje. Prevelik je broj pozitivnih iskustava iz prakse onih koji su već nekoliko godina u tom sustavu da bi se sumnjalo oko toga.

Zbog opsega radova trebalo je organizirati nastavu na više lokacija. Dio učenika sada nastavu pohađa u zgradi Srednje škole Valpovo, dio u Veliškovcima, a dio i dalje u Belišću. Koliko je bilo zahtjevno sve to organizirati?

Pa, probat ću se izraziti najumjerenije što mogu i reći da je to dosad bio najveći i najkompleksniji problem s kojima sam se ikad sreo, a da budem iskren i za mnoge zaposlenike institucija uključenih u cijeli ovaj proces. Premještanje interijera najveće škole u županiji koje je moralo biti izvedeno u roku od nekoliko tjedana, nalaženje prostora i solucija za pohranu, rastavljanje cijele škole na sastavne dijelove od vrha do dna, izmještanje kompletne knjižnice s preko 6000 knjiga i skoro isto toliko dječjih udžbenika i adekvatno zbrinjavanje oko 700 komada namještaja, klupa, stolica, ormara, polica, vitrina, svih osjetljivih komponenti računala, rutera, switcheva, digitalnih centrala, sigurnosnih kamera, printera, kopirki, pametnih ploča, prebacivanje administrativnog odjela u područnu školu, njihovo digitalno opremanje, prenamjena male seoske škole predviđene za 8 razreda u polumatičnu školu spremnu za 17 odjela, stvoriti uvjete za rad računovođe, tajnice, prostora za stručnu službu, izmještanje odjela s učenicima s posebnim potrebama, prenamjena prostora stare škole i njeno opremanje digitalijama i interijerom, prenamjena prostora srednje škole, uspostavljanje sustava paralelnog rada na 4 lokacije od kojih 3 rade dvosmjenski, organizacija prehrane učenika u uvjetima u kojima do ovog našeg razgovora još nemamo izgrađenu kuhinju u Veliškovcima, izrada plana prijevoza učenika za ni manje ni više nego 12 linija u različito doba tijekom dana za svaki dan u tjednu. I ovo je samo dio priče. Sve je počelo u travnju i radilo se doslovno cijelo ljeto, s tim da se neke stvari još nisu do kraja precizirale, ali to je dio priče koji ovisi o drugim institucijama, ne o našoj školi. Najjednostavnije rečeno, bilo je i još uvijek je jako složeno i zahtjevno.

Koliko je cijela situacija zahtjevna za nastavnike i ostale zaposlenike škole?

Vrlo je zahtjevna. Prošli su kroz razdoblje rada u nepovoljnim uvjetima i načelno su dobro prihvatili realnost situacije te su se prilagodili u kratkom vremenskom razdoblju. Pohvaljujem i učenike koji su pokazali veliku toleranciju i ozbiljnost oko ovog problema. No, sad slijedi drugačiji izazov, a to je rad van matične škole u potpuno drugačijim uvjetima s kojima dolaze potpuno novi izazovi. Ne možemo ih sve predvidjeti u ovom trenutku jer nikad prije nismo imali takvu situaciju, ali smo u stanju pripravnosti.

U pronalaženju rješenja sudjelovali su roditelji, Grad Belišće, Osječko-baranjska županija, Srednja škola Valpovo i drugi dionici. Koliko je upravo komunikacija bila ključna?

Komunikacija je ključ svega. U situaciji koju spominjete bilo je uključeno znatno više institucija i neke stvari su došle do samog vrha vlasti u Republici Hrvatskoj, pa iz ovih zadnjih nekoliko mjeseci izvlačim jako dobru pouku o zdravoj i nezdravoj komunikaciji, što od nas koji smo na terenu do ljudi na jako visokim položajima u društvu. A vjerujte mi da ovako stresne situacije budu savršena podloga i za jedno i za drugo.

Koliko su roditelji bili ključni za cijeli proces?

Roditelji su bili osnova jednog mehanizma kojem se posljedično pridružilo nekoliko različitih institucija i svojim djelovanjem su stvorili uvjete za dijalog struke i politike i ti nam uvjeti sad daju opcije kojima se prilagođavamo. U cijelom procesu osvjedočio sam se kako izgleda kad su ljudi podvojeni u svojim stavovima, ali sam doživio i kako izgleda zajedništvo i spremnost na suradnju. Nažalost, u raskoraku između tog dvoje postoji jedan prostor koji odgovara ljudima koji profitiraju na tenzijama. Volio bih da se ti ljudi drže podalje od škole.

Što danas možete reći o dinamici radova? Kada očekujete da će učenici ponovno biti u svojoj obnovljenoj školi?

Radovi na matičnoj školi se kreću brzinom predviđenom dinamičkim planom izvođača te prema zadnjim informacijama nemaju nekakvih konkretnih zapreka. Ja želim vjerovati kako zacrtani rok od 31. lipnja 2027. neće biti prekršen i da će školska godina 2027./2028. početi u našem vlastitom domu.

SPORTSKA DVORANA I SPORTSKI KLUBOVI

Rekonstrukcija je otvorila i pitanje korištenja školske sportske dvorane za potrebe udruga članica Zajednice športskih udruga Grada Belišća. Kako gledate na taj problem?

Ta situacija je puno složenija nego što se čini na prvi pogled. Za razliku od brojnih škola koje imaju samo djelomičnu rekonstrukciju pa zbog toga imaju uvjete za rad, kod nas je situacija drugačija jer mi imamo potpunu rekonstrukciju. To znači da su doslovno svi prostori škole obuhvaćeni radovima. Dio radova koji se odnose na ovu temu su radovi na električnoj mreži te sustavu grijanja koji se postavljaju kao novi. Kako je dvorana svojom električnom mrežom spojena na glavnu zgradu, ona ne može dobijati struju iz nje zbog postojećih radova. Dodatni problem su i zakonske odredbe koje školi ukidaju uporabnu dozvolu za vrijeme trajanja radova, što znači da se u školi i dvorani ne mogu obavljati aktivnosti koje su se obavljale prije početka radova, što nam je potvrđeno od strane građevinskih nadzornika. Kako dvorana neće imati ni struju ni grijanje, treninzi i natjecanja u zimskom razdoblju u njoj neće biti mogući. Također, jasno mi je naznačeno kako ideja nekakvog energetskog razdvajanja dvorane od škole u ovom trenutku nije izvediva. Ali ja sam uspio pronaći neke opcije te sam ih ponudio Zajednici, naime u PŠ Veliškovci na raspolaganju imam veliku nastavnu dvoranu koja može zadovoljiti potrebe košarkaškog kluba za treninzima, isto tako i odbojke, nogometa i sličnih sportova, a dodatnu malu dvoranu koja mi je isto na raspolaganju mogu ponuditi ostalim sportovima kojima ne treba cijela velika dvorana. Županija mi je dala podršku oko ovog prijedloga i treneri zajednice su zajedno s tajnikom u pratnji naše gradonačelnice obišli navedene prostore i prihvatili ih kao odgovarajuće. To znači da je škola i dalje partner Zajednici sportskih udruga i nastavlja pružati prostor za njihovo djelovanje. Uvjeti jesu skromniji i situacija je teža, ali nitko ne mora završiti na ulici.

Dvorana je desetljećima važna i školi i lokalnom sportu. Kako pronaći ravnotežu između potreba učenika i potreba sportskih klubova?

Mislim da se ta ravnoteža sama uspostavila kroz desetljeća našeg suživota, postoje uređeni planovi i rasporedi kad tko koristi dvoranu i u koje svrhe i svi su oko toga maksimalno odgovorni i ozbiljni. Postupno uspostavljamo i dijalog o potencijalnim rješenjima oko problema velikih troškova dvorane čije održavanje kao i energenti postaju sve ozbiljnija stavka. Naime, u prosincu 2019. godine izrađena je opširna studija energetske učinkovitosti naše dvorane te je nedvojbeno zaključeno kako zgrada ne zadovoljava tehnički propis o racionalnoj uporabi energije te je klasificirana u energetski razred C. Također je ustanovljeno kako bi se primjenom mjera uštede kao i izmjenama vanjske konstrukcije i krovišta postigla ušteda energije od preko 51,6 posto. Kad se ta brojka pretvori u ušteđene eure, svi se jako brzo uozbilje. Podsjećam da je dvorana izgrađena 1975. Ja bi volio da u mom prvom mandatu uspijemo osim nove škole obnoviti i dvoranu. Za to već imam pripremljen plan koji bi predstavio županiji čim prođe obnova škole.

ŠKOLA I BELIŠĆE

Osnovna škola Ivana Kukuljevića zapravo je rasla zajedno s Belišćem. Osnovana je 1886. godine, a u jednom je trenutku imala više od 1.100 učenika. Danas se, kao i mnoge škole u manjim sredinama, suočava s demografskim padom. Koliko vas ta činjenica zabrinjava?

Ako želiš vidjeti kako nacija iščezava, uđi u učionice. Ali ne od velikih gradova, to nije mjerilo. Ruralna područja, manja mjesta zakinuta investicijama, zaobiđena prometnicama, mjesta gdje tek jedva punoljetni hvataju kofere i opraštaju se. Kad sam počeo zbrajati podatke o rođenima na našem području, nije baš svima bilo jasno zašto to radim, ali su vrlo brzo shvatili kako od generacije u kojoj je rođeno 150 djece, od kojih na kraju dobijemo 4 razreda, a onda par godina poslije dođe generacija sa samo 70 rođenih, svima je jasno kako će razredi izgledati. A mi proširujemo školu. Znam da je ovo jako teška tema i da tu ima puno razloga i uzroka, ali znamo gdje je korijen svega. Sad samo treba dobro osmisliti strategiju i povući prave poteze.

Može li nova, suvremena škola biti jedan od razloga zbog kojih će mlade obitelji ostati u Belišću ili se u njega doseliti?

Mislim da će bolju motivaciju dobiti u novim radnim mjestima s primjerenom plaćom i mogućnošću napredovanja, dobro uređenom i sigurnom društvu. Tek onda idu vrtići, škole, umjetnost, sport i tako dalje.

Kroz gotovo 140 godina povijesti ove škole prošli su ljudi koji su ostavili trag u znanosti, umjetnosti i sportu. Kada danas gledate učenike koji sjede u školskim klupama, razmišljate li ponekad da bi među njima mogao biti netko tko će jednog dana biti dio nove stranice povijesti škole?

Apsolutno sam uvjeren u to. Belišće je inkubator iznimnih naprednih mladih ljudi koji se mogu dokazati uvijek i svugdje, na svakom polju i na svakoj razini. No talent je samo 10 posto priče. Trening, nadzor, motivacija i upornost odrade ostatak posla. A za to trebaju uvjeti pa se vraćam na odgovor od prije par minuta. Napredovanja nema ako se ne osiguraju potrebni uvjeti, a oni se moraju stalno mijenjati, prilagođavati i poboljšavati. U svim sferama društva. Sjetite se izreke kako je potrebno cijelo selo da se odgoji jedno dijete – To vam je to.

STJEPAN BREZOVAC

Nedavno nas je napustio Stjepan Brezovac, dugogodišnji ravnatelj škole, koji je, poput vas, prije ravnateljske funkcije bio nastavnik kemije. Par riječi o njemu?

Stjepan Brezovac bio je prva osoba koju sam upoznao kad sam prvi put došao u školu Belišće kao mladi nastavnik. Od njega sam dobio puno vrijednih savjeta i smjernica od kojih neke koristim i dan-danas. Naš dobar odnos nastavio se i tijekom njegovih dana u mirovini kada smo puno puta imali vremena za kratke razgovore, uvijek srdačne i pozitivne. Pamtit ću ga kao velikog profesionalca, vrsnog mentora, jako dobrog suradnika i vrlo dragog ravnatelja.

OSOBNO

Vi ste prije ravnateljske funkcije 22 godine bili nastavnik u ovoj školi. Koliko vam to iskustvo danas pomaže u vođenju škole?

Pomaže mi jer sam imao dovoljno vremena za razumjeti kako sustav diše iznutra. Što su uzroci, a što posljedice. Gdje su i kakvi su uzorci nekih događanja koji popravljaju ili škode sustavu. Tada sam ih mogao samo promatrati, a sad mogu na njih utjecati.

Je li vam se tijekom ove godine promijenio pogled na posao ravnatelja? Postoje li stvari koje kao nastavnik jednostavno ne možete vidjeti, a postanu vam jasne tek kada sjednete u ravnateljsku fotelju?

Da, promjenio se. I to jako. Sad kad sam na ovoj poziciji, imam specifičan uvid u situacije kakav prije nisam imao. Počevši od birokracije i papirologije, odnosa s različitim institucijama, zakonima i pravilnicima, postupcima i protokolima. A da ne govorim o privatnim problemima kolega ili roditelja ili učenika koji ih često donose u moj ured u nadi da ću im pomoći oko rješavanja, a tu ima svega. Ono najteže i najtužnije moraš nekako naučiti ostaviti u uredu i ne odnijeti to u mislima sa sobom doma. A nekad je to stvarno nemoguće.

Jeste li tijekom ove godine barem jednom požalili što ste se odlučili kandidirati za ravnatelja?

Da mi je barem jedan euro za svaki put kad čujem ovo pitanje. Mislim da na svakom poslu kad dođe stresna faza i kad se prepreke naredaju velikom brzinom ljudima dođu te dvojbe i ta nekakva introspekcija, ali budimo realni, sve ovisi od kakvog ste materijala napravljeni i kako podnosite pritisak. Još nisam sreo nekog tko nema probleme na poslu i tko voli biti uznemiren. Dakle, nema kukanja, ciljevi su jasni, more trenutno jest olujno, ali proći će i to, treba gledat naprijed.

Prije godinu dana rekli ste da želite da škola kroz proces rekonstrukcije „bude spremna za svaki izazov ili prepreku“. Kada danas pogledate prvu godinu mandata – mislite li da ste u tome uspjeli?

Pa, prvo poluvrijeme je odrađeno. Potapšat ću sam sebe po ramenu ako i drugo prođe dobro. Dakle, pričekajmo s ocjenama i procjenama dok sve ovo ne završi. Onda ćemo podvući crtu.

Kada biste danas mogli razgovarati s Nevenom Vrankovićem od prije godinu dana, neposredno prije nego što je postao ravnatelj, što biste mu rekli?

Uzdaj se u se i ne vjeruj svakome tko ti se smiješi.

Imate li poruku za kraj našeg razgovora?

Za učenike Osnovne škole u Belišću ova će godina biti posebna i drugačija od svih prethodnih. Naime, oko 370 učenika svakodnevno će putovati na nastavu u škole izvan grada u kojem žive. Zbog toga se očekuje povećano kretanje djece gradskim ulicama, osobito u smjeru autobusnog kolodvora te autobusnog stajališta na Oštrom ćošku, prvenstveno u Ulici kralja Tomislava i Željezničkoj ulici.

Također, svakodnevno će se povećati broj učenika koji će pješice dolaziti do prostora stare škole, posebice učenika prvih i drugih razreda koji će se kretati Ulicom Petra Zrinskog. Poseban oprez potreban je i u Veliškovcima, osobito na prometnici u Ulici kralja Tomislava.

Ovim putem pozivam sve vozače na pojačan oprez tijekom cijele školske godine, a posebno tijekom zimskih mjeseci kada su uvjeti vidljivosti otežani. Djeca su često zaigrana, spontana i manje svjesna opasnosti u prometu nego odrasli, zbog čega je na nama odraslima dodatna odgovornost da ih zaštitimo.

Molim vas da prilagodite brzinu kretanja vozila i povećate pozornost prilikom prolaska kroz naseljena područja. Za nastanak prometne nesreće ponekad je dovoljna samo jedna sekunda nepažnje. PU Belišće će se svojim postupanjima također uključiti te djelovati preventivno.

Ujedno pozivam roditelje da svojoj djeci preporuče što sigurnije oblike prijevoza do škole te da, kad god je moguće, izbjegavaju korištenje bicikala, romobila i motornih vozila. Iako su takvi načini prijevoza uobičajeni među srednjoškolcima, za učenike osnovne škole nisu uvijek najprimjereniji, a određena motorna vozila djeca te dobi ne smiju koristiti ni prema zakonskim propisima.

Osječko-baranjska županija kao i Grad Belišće osigurali su organizirani autobusni prijevoz prema Valpovu i Veliškovcima, što predstavlja najsigurnije i najudobnije rješenje za učenike. Raspored vožnje bit će objavljen krajem tjedna na web stranicama škole.

Zbog specifičnih okolnosti u kojima se ove godine nalazimo, pozivam sve sudionike u prometu na maksimalnu odgovornost, strpljenje i oprez. Sigurnost naše djece zajednička je odgovornost svih nas.