„Povelju humanosti Osječko-baranjske županije“, najviše županijsko javno priznanje za humana djela, danas (5. prosinca 2025. godine) županica Nataša Tramišak uručila je ovogodišnjim laureatima. To su Emanuel Horvatiček, Ivan Jozić i Toni Šabjan, svi iz Belišća, koji su uz vlastiti rizik i samopožrtvovanje 8. srpnja ove godine spasili dvije osobe od utapanja u Dravi kod Belišća, te 11 dobrovoljnih darivatelja krvi koji su više od 100 puta dali krv – Miroslav Mihić, Vesna Žarić, Ivan Malkoč, Hrvoje Barun, Dalibor Hocenski, Krešimir Ibrišimović, Ante Jović, Luka Novaković, Marko Pirić, Josip Hršak i Željko Gebaj.
– Danas dodjeljujemo Povelju humanosti kao najveće priznanje za humana djela zaslužnim stanovnicima naše predivne Osječko-baranjske županije. Njihova djela govore sama za sebe, a Povelja humanosti simbolizira sve što oni rade tijekom svog života, pa tako i ove godine za našu zajednicu. Svim dobitnicima iskreno i od srca zahvaljujem na njihovu doprinosu očuvanju i spašavanju ljudskih života, na marljivom i predanom radu kada je to najpotrebnije. Zahvaljujem i darivateljima krvi i dečkima koji su spasili dva života iz podivljale rijeke Drave. Želim im dobro zdravlje i da nastave raditi ovako vrijedno, marljivo i predano za svoju zajednicu. To su ljudi na čija se djela trebamo svi zajedno ugledati – rekla je županica Nataša Tramišak na prigodnoj svečanosti u sjedištu Županije u Osijeku.
– Povelju sam dobio za spašavanje dvije osobe, majke i sina. Iskreno, i danas teško pričamo o tome, tek kad se ovako okupimo. Još uvijek se teško nosimo s time, no znamo da je obitelji još puno teže, a mi se učimo nekako živjeti s tim. Kako je bilo? Ivan i ja bili smo u teretani, u tom trenutku Toni je bio pod mostom sa svojim sinom i ugledao da ispod mosta plutaju tri beživotna tijela. Uspio nas je dozvati, dotrčali smo i bez ikakvog razmišljanja skočio sam u Dravu. Izvukao sam majku na ponton, a Toni je počeo reanimaciju. Potom sam pogledao gdje se nalazi dijete, jedva sam ga uspio vidjeti i skočio sam te ga nekako uspio izvući van, iako me voda jako nosila. Ivan je trčao uz obalu da vidi gdje ću izaći, preuzeo je dijete i počeo ga reanimirati. Nekako sam došao do pontona, iskreno, nemam pojma kako. Uzeo sam mobitel koji sam jedva našao, nazvao 112, a oni su me preusmjerili. Ni danas ne znam s kim sam razgovarao, no preko telefona su nas vodili što da radimo prilikom reanimacije. Majku smo uspjeli pridobiti tek nakon neke četiri minute. Ivan je bio udaljen dvadesetak metara i čuo sam da viče: “Molim te, diši! Ajde, diši, molim te, diši!” Nije bilo nikakvih znakova, u jednom trenutku nešto malo, i onda opet ništa. To je trajalo 7 do 8 minuta, a i sami smo bili svjesni da bi zbog toliko vremena bez kisika moglo biti posljedica. Na svu sreću, dijete je došlo k sebi, došla je hitna i odvezla ih, i na kraju je sve bilo u redu. Vidio sam to dijete dvaput nakon toga, onako u prolazu, ali nisam se iskreno imao srca obratiti. Teško mi je to, ne znam ni kako bih, no drago mi je što smo to uspjeli napraviti. Nažalost, drugo dijete nisam uopće vidio da bih skočio po njega. Nije ga bilo. Napravili smo koliko smo mogli, bez puno razmišljanja, a ispalo je kako je ispalo – ispričao je Emanuel Horvatiček, još uvijek duboko proživljavajući ovaj strašan događaj.
U ime nagrađenih zahvalio je Luka Novaković, inače djelatnik Zavoda za hitnu medicinu OBŽ, koji je i prije dvije godine dobio Povelju humanosti OBŽ zbog doprinosa u spašavanju teško bolesne bebe, a ove godine kao dobrovoljni darivatelj krvi više od stotinu puta. Rekao je kako svatko voli primiti pomoć kada je to potrebno, pa i stoga svakomu treba biti prioritet u životu pomoći drugima, osobito bolesnima. Naglasio je kako su trenutačno smanjene zalihe krvi u KBC-u Osijek te pozvao građane da se odazovu na taj apel.
Tekst i foto: OBŽ
