Proteklog vikenda, 25. i 26. svibnja, članovi HPD Belišće i HPD Osijek, njih 18, putovali su do Tuzle, gdje su se smjestili u planinarskom domu Javorje bosanskog planinarskog društva „Konjuh“.

Nakon kratkog upoznavanja s domaćinima, krenuli smo svi zajedno Borinom stazom do vrha zvanog Bandera (Bandijera), koji se nalazi na 1.209 metara nadmorske visine. Vrijeme nam baš nije bilo naklonjeno, jer je početak uspona pomaknut sat vremena zbog kiše, pa je i teren bio teži za uspon. No, to nikoga nije spriječilo da se osvoji vrh, na koji smo stigli za manje od tri sata. Pogled je bio spektakularan, ali se nakon kratkog fotkanja trebalo što prije spustiti, jer se u daljini čula grmljavina i približavali su se prijeteći oblaci. Na sreću, strmijom i težom stranom Borine staze svi smo se sretno spustili do sigurnijeg puta, gdje nas je ipak uhvatila kiša, ali sve je to dio pustolovine.

Nakon povratka u dom Javorje, domaćini su se pobrinuli za ukusnu večeru, pa smo, pošto je 25. svibnja u Tuzlanskom kantonu dan žalosti i nije se puštala muzika, nakon ugodnog druženja otišli na spavanje.

Idućeg dana, u nedjelju, nakon doručka i kave, odvezli smo se u turistički obilazak Tuzle, koji je opet poremetila kiša. Predstavnici hrvatskih planinarskih društava Belišća i Osijeka položili su buket ruža, povodom Dana žalosti zbog godišnjice masakra tuzlanske mladeži na Tuzlanskoj kapiji 1995. godine i minutom šutnje iskazali poštovanje za poginule.

Kupali se na slanom jezeru ipak nismo, zbog loših vremenskih neprilika, ali je šetnja Tuzlom svejedno bila poučna i ugodna. Nakon toga smo se odvezli do planinarske kuće tuzlanskog planinarskog društva, gdje su nas domaćini još jednom fino ugostili, na čemu im se najtoplije zahvaljujemo.

I nakon tuzlanskih čevapa u restoranu Sezam, koji su definitivno jedni od najboljih koje sam jela, spremni smo za povratak kućama, puni prekrasnih dojmova i s obećanjem da ćemo se opet vratiti.

Tekst: Marija Vicić