Grad Belišće i tvrtka Livit krenuli su prema rješenju dugogodišnjeg problema koji je posljednjih godina izazivao nezadovoljstvo dijela građana zbog neugodnih mirisa. Umjesto novih sporova i jednostranih poteza, dvije su strane otvorile razgovore o mogućnosti prestanka rada Livitova pogona na sadašnjoj lokaciji, a kao jedna od mogućih opcija pojavilo se i preuzimanje postrojenja od strane Grada.
Problem neugodnih mirisa u Belišću posljednjih je godina bio jedna od tema koja je izazivala brojne reakcije građana. Pogled je pritom često bio usmjeren prema tvrtki Livit, koja na prostoru neposredno uz odlagalište otpada, koristeći pepeo iz energana i višak mulja, proizvodi materijal koji se koristi kao prekrivka na odlagalištima. No, nakon mjeseci javnih prozivki i različitih stavova, situacija se sada počela razvijati u drugačijem smjeru. Grad Belišće i Livit sjeli su za isti stol i otvorili pregovore o mogućem trajnom rješenju.
Gradonačelnica Belišća Ivana Jerbić ističe kako je cilj jasan – pronaći način da se rad pogona na toj lokaciji trajno završi, ali pritom izbjeći poteze koji bi Gradu i gradskoj tvrtki Kombel mogli donijeti dugotrajne sudske sporove i dodatne financijske obveze.
„Otvorili smo pregovore s predstavnicima tvrtke Livit. U tijeku je vještačenje vrijednosti tog ugovornog odnosa koje rade neovisni stručnjaci i tek nakon toga ćemo moći govoriti o nagodbi“, poručuje Jerbić.
Prema njezinim riječima, upravo je mogućnost dogovora o prestanku rada pogona na postojećoj lokaciji važan korak prema rješenju problema. Grad pritom ne želi unaprijed izlaziti s konkretnim iznosima mogućeg financijskog izdvajanja. Konačan model još nije dogovoren, a svaki eventualni sporazum morao bi proći pravne i financijske analize te zakonom propisane procedure. Iz Grada naglašavaju kako cilj nije brzo rješenje pod svaku cijenu, već ono koje će biti dugoročno održivo.
„Želimo da se postupak završi što prije, ali ne da zbog brzine napravimo pogrešku i da građani Belišća poslije skupo plaćaju“, ističe gradonačelnica.
Raskid ugovora bio je tek jedan od koraka
Jedan od važnijih poteza u cijeloj priči bio je raskid ugovora između Kombela i Livita. Riječ je o ugovoru koji se odnosio na preuzimanje prerađenog mulja i njegovo korištenje kao prekrivke na odlagalištu „Staro Valpovo“. Raskid je stupio na snagu 5. svibnja 2026. godine.
Međutim, taj potez sam po sebi nije značio i prestanak rada Livitova pogona.
U Gradu zato naglašavaju kako je potrebno razlikovati pojedinačne ugovorne odnose i cjelokupnu situaciju. Jednostrani raskid ugovora, smatraju, ne bi automatski riješio problem pogona niti bi nužno zaustavio njegov rad, dok bi istodobno mogao otvoriti prostor za nove sporove.
Upravo zato razgovori s Livitom dobivaju dodatnu važnost.
Gradonačelnica potvrđuje kako je Grad i ranije komunicirao s predstavnicima tvrtke, tražio očitovanja vezana uz problem neugodnih mirisa te održao sastanke. Nakon raskida ugovora između Kombela i Livita, predstavnici Livita zatražili su novi sastanak s Upravom i Skupštinom Kombela.
Na tim razgovorima, kaže Jerbić, jasno je iznesen stav Grada da želi pronaći rješenje kojim bi se rad pogona na toj lokaciji završio u što kraćem roku.
Livit: Preuzimanje postrojenja prihvatljiva je opcija
Da pregovori nisu samo formalnost potvrđuju i iz Livita, koji mogućnost da Grad preuzme postrojenje smatraju realnom opcijom.
Upravo je Grad tijekom razgovora iznio prijedlog o otkupu postrojenja, a Livit je spreman na takav model ako se pronađu uvjeti koji će omogućiti podmirenje postojećih obveza.
Kako bi se utvrdila vrijednost poslovanja i postrojenja, Livit je spreman sudjelovati u profesionalnoj procjeni koju bi radio neovisni stručnjak, odnosno konzultant.
Iz Livita smatraju da bi takav model mogao predstavljat situaciju s kojom bi obje strane bile zadovoljne. Grad bi dobio mogućnost riješiti pitanje pogona i njegovog utjecaja na život građana, dok bi Livit kroz dogovor mogao zatvoriti svoje financijske obveze i zaštititi interese zaposlenika. U suprotnom, upozoravaju iz Livita, jednostrani raskidi mogli bi dovesti do dugotrajnih sudskih postupaka i dodatnih troškova.
Ostaje i pitanje mulja i materijala na lokaciji
Jedno od ključnih pitanja koje će morati biti riješeno jest i sudbina materijala koji se već nalazi na lokaciji.
U Gradu naglašavaju kako se ne želi doći u situaciju da se riješi samo pitanje prestanka rada pogona, dok iza njega ostane neriješen problem materijala nastalog preradom i odlaganjem mulja.
Tko će biti odgovoran za njegovo uklanjanje, na koji način i u kojem roku, morat će biti precizno definirano konačnim pravnim rješenjem, uzimajući u obzir postojeće ugovore, propise i nalaze nadležnih tijela.
U međuvremenu, već je bilo slučajeva u kojima je Kombel tražio povrat materijala koji je probio ogradu na česticu kojom Livit upravlja, kao i sanaciju ograde. Prema navodima Grada, Livit je u tom slučaju sanaciju i izvršio.
Vrdoljak pritom upozorava i na činjenicu da se prema postojećim ugovorima u Livit doprema mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda iz Belišća, ali i iz Osijeka. Ako bi Livit prestao s radom, Grad i druge odgovorne institucije morali bi osigurati alternativno rješenje za zbrinjavanje tog materijala.
Postupak pokrenula i Županija
Osim pregovora Grada i Livita, paralelno se odvija i institucionalni postupak. Državni inspektorat predložio je Osječko-baranjskoj županiji preispitivanje dozvole, a Županija je 19. kolovoza pokrenula postupak utvrđivanja činjeničnog stanja.
Za Grad Belišće upravo je kombinacija pregovora i institucionalnog postupanja put prema rješenju.
Konkretan rok za završetak pregovora zasad nije moguće odrediti. Gradonačelnica Jerbić pritom ne želi obećavati datum koji možda neće biti moguće ispoštovati.
Poruka Grada je, međutim, jasna – rješenje žele što prije, ali ne pod svaku cijenu.
Jer problem, kako ističu, nije nastao preko noći i neće se nužno riješiti jednim potezom. Nakon višemjesečnih rasprava i različitih stavova, čini se da su Grad Belišće i Livit ipak pronašli zajednički interes – sjesti za stol i pokušati dogovoriti način na koji bi se problem riješio bez novih dugotrajnih sporova.
Hoće li konačni dogovor biti moguć, koliko bi takvo rješenje stajalo Grad te što će se dogoditi s postojećim postrojenjem i materijalom na lokaciji, bit će poznato nakon dovršetka procjena i pregovora.
Za građane Belišća, međutim, najvažnija je činjenica da se nakon dugog razdoblja sukoba i međusobnih prozivki sada otvorio prostor za konkretan dogovor – i trajno rješenje problema koji ih godinama opterećuje.
