Produženi vikend članovi HPD-a Belišće odlučili su provesti u Gorskom kotaru.

U četvrtak ujutro 19. lipnja nas devet planinara iz Belišća kreće put Gorskog kotara prema mjestu Tuk Vojni. Tamo ćemo biti smješteni u planinarskom domu Bijele stijene. Dvoje naših članova nam se tamo pridružuju i ukupno nas je 11.

Dolaskom u dom, smještamo se u sobe i nakon toga svih 11 odlazimo prema polaznoj točki za uspon na Samarske stijene. U poslijepodnevnim satima nas devet se penjemo na vrh Samarskih stijena. Uživamo u pogledima na Gorski kotar i ostale vrhove. Nakon uživanja na vrhu, polako se spuštamo prema dolje i u večernjim satima se vraćamo u dom na večeru i odmaranje.

Petak je predviđen za uspon na Bijele stijene i prolaz kraj planinarskog skloništa „Ratkovo sklonište“. Planinarsko sklonište „Ratkovo sklonište“ po svojoj slikovitosti jedan je od najoriginalnijih planinarskih objekata u Hrvatskoj. To je drvena brvnara smještena u polušpilju ispod okomite stijene Šerpas koja je nadvisuje kao prirodni krov. – preuzeto s stranice HPS.

Svih 11 se uspinjemo do Ratkovog skloništa, tamo pravimo malu stanku koju koristimo za slikanje u i oko skloništa. Među nama ima planinara koji su prvi puta na toj lokaciji i oduševljeni su izgledom i oblikom skloništa.

Sedam planinara nastavlja put Bijelih stijena Vihoraškim putem, dok se četvero vraća lagano prema kombiju. Vihoraški put je po mnogima najljepši planinarski put u Republici Hrvatskoj. Vihoraški put je zahtjevan, ali zanimljiv. Kada se dođe na Vihoraški put, pred planinarima se ukazuju strme, visoke, oštre stijene u svoj svojoj ljepoti.

Nakon 6 sati hoda, kroz šumu i preko stijena, uspinjemo se pomoću sajle na sami vrh Bijelih stijena. Slijedi odmor na vrhu, fotografiranje i uživanje u pogledima.

Spuštanje s vrha vodi kraj planinarskog skloništa „Miroslav Hirtz“. Planinarsko sklonište „Miroslav Hirtz“ smješteno je na 1280 m nadmorske visine u rezervatu prirode Bijele stijene. Ovo sklonište glasi za jedno od najljepših u Hrvatskoj.

U večernjim satima vraćamo se u planinarski dom na večeru i odmaranje.

Subota je predviđena za uspon na najviši vrh Bjelolasice, vrh Kula. Ujutro krećemo kombijem prema polaznoj točki i nas devet planinara polako krećemo prema vrhu. Za sat i pol uspinjemo se na vrh, tamo pravimo stanku za ručak i uživanje u pogledima. U poslijepodnevnim satima se spuštamo prema kombiju i prebacujemo na lokaciju odakle kreće uspon na vrh Bijela kosa. Na vrh se uspinje devet planinara.

Bijela kosa jedan je od brojnih vrhova u prostranom šumovitom i nenaseljenom dijelu Velike Kapele između Kleka i Vrbovskog. Prepoznatljiva je sa stare riječke ceste iznad Vrbovskog kao greben koji se proteže desno od Mirkovice na kojoj je iz daleka vidljiv odašiljač. Na obronku pod vrhom šuma je bila iskrčena za skijalište, ali ono nikad nije dovršeno. Sam vrh je kamena gromada na kojoj se nalaze metalni žig i tuljac za gumeni žig. – preuzeto s stranice HPS.

U večernjim satima vračamo se u dom na odmaranje i spremanje za nedjelju.

U nedjelju ujutro spremamo stvari u vozila, krećemo prema selu Donji Ložac, odakle nas vodi staza za Zeleni Vir i Vražji prolaz.

Zeleni vir (345 m) je snažan izvor u dnu plitke spilje što se nalazi podno sedamdesetak metara visoke, živopisne slojevite stijene niz koju se, kao kakva bijela zavjesa, ruši potok obasipajući ulaz tisućama kapljica. Ime je dobio po smaragdno – zelenoj boji vode jezerca čiji se izvor u spilji i ne primjećuje.

Vrajži prolaz jedan je od najljepših Hrvatskih kanjona pun divlje romantike. Kroz usku guduru, jedva dva metra široku, među stijenama visokim stotinjak metara, probija se, divlje šumeći, planinski potok Jasle. Nad njim, na nosačima usječenim u živu stijenu, načinjene su galerije i mostići kojima se prolazi. Naokolo su strme stijene, a u dubini, pod nogama huči zapjenjen potok.

Uživamo u šetnji kroz ovo izletište i nakon toga krećemo put Belišća.

Uživali smo četiri dana u lijepotama Gorskog kotara, vrijeme nam je bilo naklonjeno i obišli smo sve što je bilo planirano.

Zahvaljujemo se Zajednici športskih udruga Grada Belišća na ustupljenom kombi vozilu za potrebe ovog izleta.

Tekst: Goran Maričić; Fotografije: sudionici izleta