Kažu , tražite li aktivni odmor, Gorski kotar je idealno mjesto za planinarenje, šetnju i opuštanje. Gledajući vremensku prognozu koja se svaki dan mijenjala i nije nam nimalo išla u prilog ali mi ne odustajemo. U petak ranim jutarnjim satima ekipa od devet planinara kreće u pravcu Gorskog kotara na obilazak kontrolnih točaka Hrvatske planinarske obilaznice ( KT HPO ).
Gorski kotar površinom obuhvaća 1270 km2, od čega na šume otpada više od 80%. Gorski kotar je jedinstveno zemljopisno područje, a može se podijeliti u tri dijela koja su na stanovništvo ostavila neizbrisiv trag. Zapadni dio Gorskog kotara oduvijek je gravitirao Rijeci i Hrvatskom primorju te ga više karakterizira promet, vodno bogatstvo, trgovina. Istočni dio gravitira Karlovcu i Zagrebu te razvija industriju i poljoprivredu. Sjever je zbog slabije prometne povezanosti pod utjecajem Slovenije s razvijenim obrtništvom i drvnu industriju.
Na putu je bilo sve uredu osim oblaka koji su nam bili pratnja te kiša koja je mijenjala intenzitet padanja. Stižemo na početnu planinarsku točku Studena za odlazak vrha KT HPO „ OBRUČ“ 1377m. Obruč je najviši vrh cijeloga masiva zvanog „Grobničke Alpe“. Na stjenovitoj vršnoj glavici, djelomice obrasloj travom, nalazi se manji kameni križ postavljen 2004. i improvizirani kameni oltar. Kod njega se svake godine u rujnu održava sveta misa. Zahvaljujući visini za vrijeme lijepog vremena pruža vidik na sjeverni Jadran, Učku i Pakleno. No, mi nismo imali tu sreće; kiša, niski oblaci i magla su nam otežavali put kroz šumu i penjanje po mokrim stijenama. A, mi smo bili hrabri, spretni i uspješno ispenjali te se kratko zadržali na vrhu za slikanje i pečatiranje planinarskih dnevnika. Oprezno se vraćamo do početne točke poprilično mokri. Odlazimo kombijem na Platak u veliki dom gdje imamo rezervirano noćenje. Kod doma imamo susret sa medvjedom kojeg slikamo iz kombija. Ulazimo brzo u dom, jer medo je ljut zbog našeg slikanja. U domu nam kažu da je on tu česti posjetilac. Dok smo mi obavili sve na recepciji doma medo je otišao i mi sad možemo po naše stvari. U domu je puno planinara i polaznika planinarske škole iz Zagreba. Slijedi nam topao tuš, suha odjeće i topli čaj. Nakon večere i druženja, dogovor za sutra te odlazak na spavanje. Noć je vjetrovita i kišna,a tko zna kako će nam biti sutra? Ujutro uživamo u pogledu gledajući u oblake što putuju , a kiša ne pada. Na livadi ispred doma vidjeli smo jelena, no nismo ga uspjeli slikati. Nakon doručka u domu odlazimo na slijedeće vrh do početne točke. Od doma je polazna točka za KT HPO „JELENC“1442m, a i dobra makadam cesta te smo odlučili dio puta kombijem. Nastavljamo put pješke zbog lošijeg makadama i put nas vodi kroz visoku bukovu šumu i djelomice po kamenitom terenu. Izlazimo na travnati vršni greben oštro se uspinjući do vrha. Danas imamo sreću te sa uskog kamenitog vrha pružaju nam se vidici na sve strane. Slijedi nam slikanje, pečatiranje naših planinarskih dnevnika, mala pauza uz okrjepu te lagano i oprezno silazak zbog mokrog i klizavog terena. Odlazimo kombijem do slijedeće početne točke za KT HPO „ CRNI VRH“ 1335m. Padine Crnog vrha su šumovite, a sam vrh je uzak stjenovit i travnat greben koji pruža široke vidike . Početna točka je na mjestu zvanim Cestarnica i odvaja ce na Kripanjski put. To je loša šumska cesta koja omogućuje prolaznost visokim vozilima. Markacija nas vodi kroz visoku šumu te kroz stjenoviti teren vrlo strmo do izlaska iz šume na hrbat. Idemo dalj po stjenovitom grebenu penjući se do vrha. Nemamo široke vidike zbog niskih oblaka koji stalno putuju, a imamo sreću jer nema kiše ( a ne možemo imati sve ). Slikanje, pečatiranje dnevnika i povratak natrag jer oblaci su prenisko. Vraćamo se do kombija i odlazimo na mali Platak u planinarski dom „SUŠAK“gdje imamo rezervaciju noćenja Smjestili smo se u sobe, večerali, družili te dogovor za sutra i na spavanje.
Nakon doručka u domu spremamo stvari u kombi i odlazimo u pravcu Delnica do početne točke za vrh KT HPO „ ČRMUŽ“ 1104m. Ime je dobio po črmažu, divljem luku koji raste nadomak vrha. Stižemo do M. Poljane i nastavljamo put pješke kroz šumu po lošem makadamu, uspon je konstantan pa kroz livade i opet šuma, pa livada i stižemo na vrh. Na vrhu je metalna kutija sa upisnom knjigom i žigom te stol i klupa. Kratko se zadržavamo, slikamo se, pečetiramo planinarske dnevnike i silazak do našeg kombija. Tu se presvlačimo, ručamo i slijedi nam povratak doma. Na putu do doma pravimo pauzu za popodnevnu kavu. U ranim večernjim satima sretno stigli doma.
Hvala gradu Belišće na ustupljenom kombiju za ovaj planinarski izlet.
Tekst: Mila Andrić
Slike: sudionici izleta
