Belišćanski planinari pohodili Gorski kotar, Rab i Liku

Rab_13-15052024-59

U ranim jutarnjim satima krećemo u pravcu Gorskog Kotara do Ogulina.

U Ogulinu obilazimo Zavičajni muzej – planinarsko alpinistička je kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznice te obilazimo Đulin ponor. Vozimo se do mjesta Bjelsko gdje je početna točka za polazak na KT HPO Klek – 1181m.

Klek je kolijevka hrvatskog planinarstva i alpinizma. Klek je istaknuta planina na rubu Velike Kapele, iznad grada Ogulina te privlači pogled izdaleka i svojom pojavom zasjenjuje sve što se nalazi u široj okolici. S koje god mu strane prilazili, Klek pokazuje drugo obličje, ali pogled odasvud privlači njegova strma stijena visoka 200 metara te Klečice, dvije manje stijene sjeverno od glavnoga vrha. Gledan s istoka i juga doimlje se kao usnuli div, kojemu su stijene Klečice noge, a vršna stijena glava. Prema narodnoj predaji, vrh Kleka je okupljalište vještica u olujnim noćima pa su one postale svojevrstan simbol Kleka i Ogulina.

Planinarski dom na Kleku građen od 1954. od 1958. godine na nadmorskoj visini od 1000 metara.

Na kraju sela Bjelsko je kuća izviđača na kojoj  se nalazi prva markacijska oznaka sa smjerokazom i natpisom Klek. U neposrednoj blizini spomenute kuće, na samom početku poučne staze, nalazi se informativni pano s podacima o biološkoj raznolikosti koja se susreće na ovom usponu. Uspon je konstantan kroz bukovu šumu i nakon 20 min hoda dvoje nas ostaje te se lagano vraćamo natrag, a ostali idu dalje.

Stigli su do planinarskog doma i kiša ih je omela te su na terasi doma čekali da im se nebo smiluje. Čekanje se isplatilo, nebo se smilovalo te oprezno nastavljaju uspon prema vrhu. Od doma put vodi  stepenicama izgrađenim zahvaljujući Ogulinskom veterinaru – planinaru  Franji Finku 1890.godine te su postavljena užad, a na samom vršnom dijelu i čelične sajle.    Na vrhu je smješten telekomunikacijski toranj, a na suprotnoj strani postavljen je željezni stup usidren sajlama, obojan u crveno-bijelo koji označava sam vrh. Pored stupa ugrađeni u kamen nalaze se žig HPS-a.  Na vrhu uživaju u pogledu, slikaju se i lupaju žig u dnevnike, vraćaju se natrag. Mali odmor i krećemo u pravcu mora do mjesta Stinica na trajekt za Rab. Stižemo u mjesto Barbat, a smještaj nam je kod naše planinarke koja nas srdačno dočekuje. Nakon smještaja slijedi piće dobrodošlice, topla i ukusna večera, a nakon toga domaći kolači. Druženje uz piće i razgovor je potrajalo.

Sutradan odlazimo na KT HPO  Kamenjak – 408m.  Početna točka uspona nalazi se u naselju Mundanije. U prvom dijelu markacija vodi asfaltnom cestom u dužini oko 1 km, nakon toga, staza uspona napušta asfaltnu cestu i skreće oštro lijevo na građeni planinarski put koji vodi sve do vrha. Ovaj građeni planinarski put projektirao je Ante Premužić, poznati graditelj uzdužne staze po sjevernom i srednjem Velebitu. Staza vodi djelomično šumom uz suhozide ograda s desne strane Vele drage i oštro skreće desno i nastavlja umjerenim usponom lijepo građenom stazom, te nakon 20 minuta laganog hoda dovodi do Vidilice Dr. M. Tomašića. Na stazi smo trebali otvoriti i zatvoriti barem desetak improviziranih vratašca, koja služe za ograničavanje kretanja i miješanje ovaca. Vrh Kamenjak nalazi se na sjeveroistočnom rubu rapske visoravni, gdje se krški greben naglo spušta prema moru. Na vrhu se nalazi ograđeni telekomunikacijski objekt do kojeg je nekad vodila teretna žičara. Na ogradi tornja, na jednom betonskom stupu, je natpis imena vrha i žig. Kiša nas je opet omela pri usponu, te smo napravili malu pauzu i nadali se prestanku padanja. Intenzitet  kiše se smanjio te nastavljamo put do vrha. Na vrhu mali odmor , lupanje žiga, slikanje i povratak natrag.                

Ostavljamo planinarsku opremu, a uzimamo odjeću za kupanje i odlazimo na more. More na prvi dodir hladno no malo po malo zaplivalo se i uživalo. Za večeru muški dio ekipe radi ribu na gradele , a mi žene pravimo salate. Nakon večere odlazimo u grad Rab, hodamo i razgledavamo ljepote grada. Povratak natrag u Barbat na spavanje.

U srijeda ujutro odlazimo sa Raba i vozimo se trajektom  na kopno. Odlazimo prela Lici u selo Trkulje odakle je početna točka uspona na KT HPO Zir – 850m.                              

Postoje dvije predaje o porijeklu njegova imena. Prva je da je planina služila kao osmatračnica u vrijeme turskih osvajanja. Vrh Zir je bio idealno mjesto za kontroliranje Ličkog polja i puta Udbina-Ploča-Mogorić-Ribnik koji je tada bio najvažnija prometnica. Druga predaja govori o tome da je svojom ljepotom uvijek mamio poglede putnika, odnosno izazivao – zurenje. Zir ima špilja i jama , a je jedna duga 350 metara i ima malo jezerce. U neke pećine moguće je ući već na samom  početku staze koja vodi do vrha, no treba to učiniti s oprezom i svjetiljkama. Krenuli smo stazom  kroz šumu , uspon je konstantan i oprezniji smo jer je protekle noći padala kiša. Izlazimo iz šume na glatko kamenje pa opet malo šume i dolazimo do prve sajle koju uspješno savladavamo i nastavljamo dalje do vršnog dijela gdje nas čeka sajla i izlazak na vrh. Na vrhu odmaramo, uživamo u pogledu , slikanje, lupanje žiga i povratak natrag. Sretno smo se spustili, presvlačenje odjeće i obuće i vožnja prema Slavoniji.

Proveli smo tri dana u obilasku lijepe naše ni kiša nam nije pokvarila tu ljepotu i zadovoljstvo.

Zahvaljujemo zajednici športskih udruga grada Belišća  na ustupljenom kombiju za ovaj trodnevni izlet.

Mila Andrić/Sudionici izleta

Najnovije VIJESTI