U sklopu devetnice uoči proslave 50. obljetnice ponovnog osnutka župe te djelovanja franjevaca trećoredaca glagoljaša na području Belišća, danas će naš sugrađanin, vlč. Ivan Petrović, svečano proslaviti mladu misu u 11 sati u župnoj crkvi Svetog Josipa Radnika u Belišću. Ovaj 30-godišnji Belišćanin, trenutno je župnik u župi svetog Antuna Padovanskog u Bučici.

Ivan Petrović, rodom iz Belišća, rođen je 22. listopada 1986. godine u Osijeku. Njegovi roditelji, kao i ostale belišćanske obitelji, porijeklom su iz različitih krajeva. Otac Marko, došao je sa svojom rodbinom iz mjesta Potoci koje se nalazi blizu Vareša. Zaposlio se u tadašnjem Kombinatu, u tvornici papira. Roditelji majke Marije Bilić, koja je rođena u Belišću, doselili su se iz Tomislavgrada i Like. Majka je bila zaposlena kao nastavnica hrvatskog jezika.

Svoje djetinjstvo, do kraja osnovne škole, proveo je u rodnom Belišću. Već na samom početku, na uvodu u kršćanski život, okusio je duh tadašnjeg bezbožničkog ozračja koji nije trpio nove kršćane. Roditelji, razborito postupivši, odlučili su ga krstiti za vrijeme godišnjeg odmora. Kršten je u Vrbniku 1987. godine, čestom ljetovalištu roditelja, a kum mu je bio Belišćanin, rodom iz Vrbnika, Petar Toljanić. Zahvalan na hrabrosti krsnog kuma, izabrao ga je za krizmanog kuma.

Duhovni se poziv počeo rađati veoma rano. Roditelji su ga dovodili u crkvu i na Svetu Anu u Bistrincima, a poslije je s malo starijim susjedima polazio na dječju misu nedjeljom. Ubrzo je u trećem razredu počeo pjevati u dječjem zboru, još se i danas sjeća pjesama sa svoje prve pričesti. Iako često nemiran i zaigran za vrijeme pjevanja i nedjeljnih misa, postupno je upoznavao svoj duhovni put. U kući uzima Ivanovo evanđelje razabirući jednostavnije riječi, a u crkvi ga privlači molitva i duhovnost. Kolege iz razreda također uviđaju da ga privlači duhovni poziv. Iz crkvenog zbora prelazi u ministrante i češće dolazi u crkvu. Pohađao je, pod vodstvom vlč. Marka Mede, ministrantske susrete na Glavotoku. Konkretniji izričaj duhovnog poziva dogodio se u višim razredima osnovne škole. Za školu je prezentirao dokumentarac o benediktincima u Hrvatskoj. Stalno iznova gledajući isti dokumentarac, svidjela mu se monaška duhovnost reda cistercita. Uputio se 2001. godine u sjemenište franjevaca trećoredaca sa željom da nauči osnove redovničkog života.

U redovničkoj ustanovi franjevaca trećoredaca proveo je trinaest godina. Završio je, oslobođen mature, Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Uz sjemenišne obveze, u školi se zainteresirao za klasične jezike iz kojih se okušao na natjecanjima. No, najznačajniji natjecateljski uspjeh postigao je kao recitator sudjelujući na državnoj smotri Lidrano 2005. s pjesmom Vlade Nemeta „Kad kažu kolovoz“. Tijekom gimnazijskih dana nastavio je proučavati monašku duhovnost. Posjetio je cistercite 2002. godine dok su bili u Jastrebarskom, a već 2003. godine bio u njihovoj velikoj opatiji Mehrerau u Austriji, na Bodenskom jezeru. Duhovnim utiscima iz cistercitske opatije Mehrerau nadahnjivao se tijekom srednje škole i studija. Proučavao je i njihovu povijest u Hrvatskoj, a u maturalnom radu pisao o povijesti cistercitske opatije u Topuskom. No, redovnički duh nastavlja njegovati u franjevačkoj zajednici. Završivši srednju školu 2005. godine, ulazi u novicijat franjevaca trećoredaca koji je bio u Krku. Pred ulazak u novicijat izjavio je svojim pretpostavljenima da želi biti redovnički brat i toj odluci ostao je vjeran. Godina novicijata bila mu je najljepša redovnička godina. Upoznaje svu ljepotu molitve časoslova i kršćanske meditacije.

Kao i svi ostali bogoslovi, upisao je Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu i 2006. godine započeo studij. Za vrijeme studija dragi su mu bili kolegiji o filozofiji, Bibliji i liturgiji. Svoju želju da ostane redovnički brat izrazio je upisavši, za vrijeme druge godine fakulteta, obrtničku školu. U slobodno vrijeme odlazi na praksu za soboslikara-ličioca. Učenje tog zanata ostaje mu poput hobija jer ga je iskoristio da pomogne samostanskoj zajednici. Za samostansku zajednicu također je doprinosio duhovnim sadržajima aktivno sudjelujući ili pripremajući Getsemansku uru, adventske i korizmene obnove, Obred preminuća svetog oca Franje, pjevanje na liturgiji časova i euharistiji. Pisao je za Vjesnik franjevaca trećoredaca, a iskustvo u pisanju je stekao tijekom dana u sjemeništu jer je uređivao sjemenišni list. Aktivirao se u župnom zboru mladih svirajući orgulje. Na večernjim euharistijama tijekom korizme, koje su bile nakon križnog puta, vodio je zbor bogoslova.

Koncem treće godine teološkog studija upisao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij fonetike i sociologije. Navedeni studiji pomogli su mu u boljem razumijevanju društva i usmenom izražavanju jer je uviđao važnost za obrazovanje u propovijedanju. Iskustvo s drugog fakulteta također mu je koristilo za diplomski rad na teološkom fakultetu pod naslovom „Temeljna polazišta za govor o jednakostima među ljudima u djelima Johna Stuarta Milla i Johna Rawlsa“. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu 2011. godine i postao prvostupnik fonetike i sociologije na Filozofskom fakultetu 2012. godine.
Svečane zavjete u zajednici franjevaca trećoredaca položio je 9. listopada 2010. godine s nakanom da u zajednici živi kao redovnički brat. Po završetku teološkog studija uprava Provincije ga je poslala na poslijediplomski studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i zajedno su izabrali specijalizaciju iz fundamentalne teologije. Tada je započeo vikendom službovati na župi u Kloštru Podravskom vodeći ministrante, dječje pjevačke zborove, mlade i prvopričesnike, a nedjeljom animirati pjevanje na prijepodnevnim euharistijama. Tijekom poslijediplomskog studija održao je izlaganja na više međunarodnih konferencija (Postira, Saarbrücken, Solun, Wittenberg, Zagreb) i objavio nekoliko znanstvenih radova.

Unutar širokog polja specijalizacije iz fundamentalne teologije, započeo je istraživati homiletiku – disciplinu koja izučava propovijedanje. Ona je odgovarala njegovom prethodno stečenom znanju iz teologije, sociologije i fonetike. Smatrao ju je korisnom za redovničku zajednicu koja je utemeljena na propovjedniku svetom Franji i jer se tom disciplinom u Hrvatskoj nitko konkretnije ne bavi. No, s vremenom uviđa razliku između vlastitog poziva i statusa u franjevačkoj zajednici kao jedinog redovničkog brata te se počinje premišljati o drugačijem ostvarenju duhovnog poziva kojeg osjeća.

Istražujući homiletiku, upoznao se s ostalim znanstvenicima tog područja teologije. Uz pomoć prof. dr. sc. Dimitre Koukoura iz Soluna dobio je stipendiju Europske unije za stručnu praksu na drugom sveučilištu pa u proljeće 2013. godine odlazi na jedan semestar u Solun. S mentoricom započinje istraživati homilije „O statuama“ Ivana Zlatoustog, najznačajnijeg kršćanskog propovjednika. Studijski boravak u Grčkoj koristio mu je za duhovni poziv. Pokrenuo je proces izlaska iz franjevačkog reda jer je uvidio da se neće moći ostvariti kao redovnički brat. Intenzivnije razmišlja o svećeničkom pozivu, a motivaciju pronalazi u Ivanu Zlatoustom. Povratkom u Hrvatsku vraća se u rodno Belišće čekajući rješenje za izlazak iz redovničke zajednice i sredinom 2014. godine službeno izlazi iz Reda. Vrijeme u Belišću provodi u znanstvenom radu za poslijediplomski studij, a nadahnuće nalazi u utiscima iz Grčke – sjećajući se hodočašća u manastir Vatopedi na Svetoj Gori Athos gdje je imao prilike moliti s monasima pred relikvijama Ivana Zlatoustog. Utiske je obnovio hodočasteći drugi put u isti manastir 2015. Po dolasku s drugog hodočašća sastavio je dnevnik u koji je napisao svoje dojmove, potrebne informacije za dolazak na Svetu Goru i prikaz liturgijske službe pojedinog dana.

Zahvalan na stečenom duhovnom iskustvu u zajednici franjevaca trećoredaca, predaje Sisačkoj biskupiji molbu za primanje među svećeničke kandidate. U zimu 2014. godine primljen je za kandidata Sisačke biskupije, a primio ga je sisački biskup Vlado Košić. Godinu formacije za dijecezanskog svećenika provodi u Nadbiskupskom bogoslovom sjemeništu u Zagrebu sudjelujući u bogoslovskom životu, a vikende na praktikumu u Petrinji, u Župi Svetog Lovre, pomažući slično kao u Kloštru Podravskom. Početkom ljeta 2015. godine, pod mentorstvom prof. dr. sc. Ivana Bodrožića, postiže akademski stupanj licencijata obranivši rad „Identitet Crkve prema homilijama O statuama Ivana Zlatoustog u kulturno-povijesnom kontekstu kasnoantičke Antiohije“.

Dana 31. listopada 2015. zaređen je po rukama sisačkog biskupa Vlade Košića za đakona. Službu nastavlja vršiti u Petrinji, na istoj župi gdje je vikendima bio na praktikumu. Prvu homiliju je imao na svetkovinu Svih svetih u kapeli Svetog Benedikta koja je na gradskom groblju. Tijekom đakonske službe pohađao je studij đakonske pastoralne godine u Zagrebu, a u Petrinji je sudjelovao u životu župe. Služio je sakramente krštenja i vjenčanja, predvodio sprovode, propovijedao, nastavio voditi ministrante, preuzeo dječji zbor i kandidate za sakrament krizme, organizirao obred paljenja adventskih svijeća i doček betlehemskog svjetla, predvodio križne putove i popodnevni križni put Petrinjom, uredio ceremoniju obreda Velikog tjedna, te pripremao doktorski rad. Temu doktorskog rada pod naslovom „Religiozno-društveno poslanje Crkve u kulturno-povijesnom kontekstu Antiohije prema homilijama O statuama Ivana Zlatoustog“ obranio je u lipnju 2016. godine. Još ga očekuje obrana doktorskog rada koju planira uskoro prijaviti, a u svemu ga vodi isti mentor s kojim je započeo poslijediplomski studij.

Zaređen je za svećenika Sisačke biskupije 25. lipnja 2016. u sisačkoj katedrali po rukama biskupa Vlade Košića. Prvu misu slavio je 26. lipnja u petrinjskoj župi u kojoj je vršio đakonski praktikum. Koncem lipnja sisački biskup uručio je prve dekrete trojici mladomisnika Sisačke biskupije. Vlč. Ivan Petrović imenovan je upraviteljem župe svetog Antuna Padovanskog u Bučici. U kolovozu započinje službu na novoj župi: predstavlja se na svetkovinu Velike Gospe, župljane vodi na hodočašće Sisačke biskupije u Mariju Bistricu i župu službeno preuzima 22. kolovoza od privremenog upravitelja župe vlč. Željka Jurkovića. Uz upoznavanje župljana, započinje obnovu župnog stana i dovršava vanjsku obnovu župne crkve od prethodnih župnika.

Sada ga očekuje slavlje mlade mise. Mlada misa je 11. rujna 2016. u rodnom Belišću. U prošlogodišnjim dogovorima s belišćanskim župnikom fra Brankom Janjićem, slavlje mlade mise je u sklopu devetnice proslave jubilarnih pedeset godina župe Belišće. Za mladomisničko geslo uzeo je citat iz Evanđelja po Luki (9,51): „Kad su se navršili dani da bude uzet, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu.“ Radosno iščekuje veliki dan da zajednici u Belišću osobno, iskreno i javno pokaže da želi služiti Bogu, Crkvi i ljudima.